Brzi linkovi

službeni internet portal Općine Brestovac

Povijest Općine Brestovac

povijest1

Općina Brestovac ima bogatu povijesnu baštinu. Naselje Brestovac, općinsko središte, spominje se od početka 14. st., već 1302.g. i 1336.g., a zatim 1445.g., 1534.g. i 1535.g. Taj su posjed imali najprije gradski stražari ili jobagioni, a kasnije plemićka obitelj cernički Desislavići i drugi. Južno od sela, na brdu podalje od naselja nalazio se stari utvrđeni srednjovjekovni grad Oštri Kamen koji su na tom položaju dali sagraditi Desislavići.

U srednjovjekovnom Brestovcu nalazila se župna crkva Sv. Martina koja je u osnovi sačuvana, a 1760.g. i obnovljena. Kao srednjovjekovni vlasnici brestovačke gospoštije spominju se u 14.st. plemići od Lipe i Pribina, a u 16.st. plemići Deževački (Desislavići, Desewffy) i Stjepan Tahy.

Nakon oslobođenja od Turaka, potkraj 17.st. počinje novija povijest Brestovca, kada se stvara nova gospoštija. Godine 1702. kralj Leopold darovao je vlastelinstvo Brestovac svome savjetniku i komorniku, grofu Antoniju de Sereni. On je to imanje uživao do 1732.g. kada ga je prodao zapovjedniku Vojne krajine u Brodu, pukovniku Ivanu Henriku barunu Trenku. Prilikom te kupoprodaje navedena su sva područna sela brestovačkog vlastelinstva. Bila su to sela: Vučjak, Čečavac, Oblakovac, Ivandol, Šnjegavić, Busnovi, Gučani, Zakorenje, Daranovci, Dolac, Brestovac, Nurkovac, Završje, Lipa Mihaljevci, Golobrdci, Štitnjak, Kunovci, Perenci, Ugarci, Novo Selo, Turnić, Svrzigaće i Alaginci. Središnje mjesto toga vlastelinstva postao je Brestovac, pa su u njemu podignute odgovarajuće građevine i nastambe za vlastelinsko činovništvo. Posjed nasljeđuje Ivanov sin Franjo barun Trenk, glasoviti vođa pandura. Nakon osude i utamničenja Franje Trenka te zapljene njegovih imanja 1747.g. Brestovac i ostali brojni posjedi dolaze pod upravu Dvorske komore. Javna dražba Trenkovih imanja provedena je 1753.g., a 1754. (prema nekim izvorima, 1756.) kraljica Marija povijest2Terezija potpisala je prodaju brestovačkog imanja kraljevskom savjetniku i podžupanu Peštanske županije Gabrijelu Horanyiju. Polovicu vlastelinstva Brestovac prodao je Gabrijel Horanyi 1759. prisjedniku sudbenog stola Požeške županije, kasnije požeškom podžupanu, Ivanu pl. Strižiću. Nakon Gabrijelove smrti, njegov sin prodaje 1763. i drugu polovicu imanja Ivanu Strižiću.

Tijekom 19.st. promijenilo se nekoliko vlasnika. Godine 1825. spominje se Emerik Nagy kao brestovački vlastelin, a u prvoj polovini 19.st. Antun grof Festetić. U drugoj polovini 19.st. vlasnik je bila obitelj Reiner, a početkom 20.st. Dragutin Josip Düwell. Oko 1910.g. vlastelinstvo Brestovac bilo je podijeljeno. Stari Brestovac i Reinerovac bili su u posjedu dr. Mije Reinera. Vlasnici drugog dijela vlastelinstva bili su Albert Beck iz Vinkovaca, dr. Adorijan Schäffer iz Subotice, Jakov Bruck iz Monostorszega i trgovačka tvrtka M.L.Löwy iz Subotice. Uz majure u Brestovcu i Skenderovcima, potkraj 19.st. obitelj Reiner podiže majur i u Marindvoru.

Općina Brestovac sačuvala je brojne dragocjenosti iz bogate arheološke riznice Požeškog kraja. Osim bogatih arheoloških nalazišta u kojoj su zastupljena sva povijesna razdoblja, Općina ima vrlo raznoliku tradicijsku stambenu arhitekturu koju karakterizira oblikovna raznolikost koja proizlazi iz različitih tipova seljačkih kuća građenih na ovom području i raznovrsnog građevnog materijala (kamen, opeka, prijesna cigla), što je rezultiralo bogatstvom oblika koji je još uvijek vidljiv na terenu.

Pogledajte više fotografija tradicijske arhitekture, te arheološka nalazišta u našoj foto galeriji!

DSC_0172

Počeci školstva datiraju iz 1775. godine kada je ukazom Marije Terezije u Brestovcu otvorena vjerska škola koja 1861. godine prelazi u opću pučku školu. Prvi zapisi o djelovanju i radu osnovne škole u Brestovcu datiraju iz 1860. godine kada je u njoj upisan 101 učenik u četiri razreda. Sve do 1927. godine, nastava se izvodi po privatnim kućama, a 1928. godine kupljen je dvorac od dr. Mije pl. Rajnera za potrebe škole.

Opširnije pročitajte u u nastavku...

 

 

Tradicijsku stambenu arhitekturu na području Općine karakterizira oblikovna raznolikost koja proizlazi iz različitih tipova seljačkih kuća građenih na ovom području i raznovrsnog građevnog materijala (kamen, opeka, prijesna cigla), što je rezultiralo bogatstvom oblika koji je još uvijek vidljiv na terenu.