Hrvatskim braniteljima Damiru Rukelju, Vilku Knezoviću i Karlu Vranješeviću, koji su dali ono najvrijednije, svoj život za slobodu nezavisne Hrvatske postavljena je spomen ploča u Orljavcu kod križa, u središtu mjesta koju su tom prigodom otkrili roditelji i članovi obitelji.

Na poticaj Udruge Dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Požeško slavonske županije, Ogranka Brestovac i Općine Brestovac, na svečanosti otkrivanja spomen ploče između ostalih bili su predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, požeško-slavonski župan Alojz Tomašević, zastupnici u Hrvatskom saboru, načelnik općine Brestovac Zdravko Mandić i predsjednik Vijeća Općine Tomo Vrhovac, koji su položili vijence i zapalili svijeće.

11. studenoga 1991. godine. Damir Rukelj se nalazio na položaju u blizini Orljavca. Meci iz neprijateljskog oružja u jednom trenutku pogađaju dvojicu naših branitelja, 27-godišnjeg Vilka Knezovića i 24-godišnjeg Damira Rukelja. Vilko je tada preživio, no od posljedica ranjavanja umro je 2003. godine.

Jedan je metak pogodio Damira. Teško ranjen transportiran je u požešku bolnicu, liječnici su pokušali spasiti mladi Damirov život, nažalost bezuspješno. Nekoliko sati nakon ranjavanja umro je na operacijskom stolu.

Karlo Vranješević djetinjstvo je proveo u Orljavcu gdje je završio osmogodišnju školu. Bio je odličan učenik, volio je školu, nogomet, volio izlete i odlaske u druga mjesta ali je uvijek govorio da je Slavonija najljepša. Govorio je sve ću jednog dana gledati iz zraka – bit ću pilot. Želja mu se nije ispunila unatoč odličnim uspjesima – završio je srednju ugostiteljsku školu u Slavonskom Brodu. Pristupio je 123. brigadi. Bio je ranjen u Španovici 1991. godine oko Božića. Na sahrani njegove bake Margarete 1.siječnja 1991. godine majka ga je zadnji put vidjela. Poginuo je tjedan dana prije svog 20. rođendana 15.svibnja 1992. godine. Sahranjen je na mjesnom groblju u Orljavcu.

Organizirano je na otkrivanje spomen ploče pristiglo motorima 15-ak članova požeškog Moto kluba Indipendent.

Vrlo emotivno, jer su to bili upravo njegovi suborci, kojima je bio zapovjednik, obratio se požeško-slavonski župan, general u miru, Alojz Tomašević. Sudbonosne 1991. godine upravo ovdje u Orljavcu je obranjena Zapadna Slavonija. Nismo tražili ništa, nego ovdje mi iz požeške satnije postavili smo barijere i zaustavili ih uz poruku, bando nećete našu Požegu, ne damo našu Zlatnu dolinu. Danas otvaramo ovu ploču sa slikom i imenima tri viteza, tri heroja, koji su ovdje rođeni, s porukom da se zaustavite na ovom raskrižju, uz ovaj spomenik, putnici namjernici stanite, zaustavite se, pomolite se jer ovdje su pali sokolovi.